KAKO SE REKONSTRUIŠE DOJKA SILIKONSKIM IMPLANTATIMA?

Za zamjenu volumena tkiva dojke može se koristiti i silikonski implantat. Ta metoda dolazi u obzir za rekonstrukciju nezračene dojke, nakon preventivne mastektomije i u slučajevima kada rezervno tkivo za autolognu rekonstrukciju nije dostupno ili pacijent rekonstrukcije  sopstvenim tkivom ne želi.

Sa tom vrstom rekonstrukcije gotovo je nemoguće postići savršenu simetriju bez prilagođavanja druge dojke. Ovo je vrijedno zapamtiti prije postupka, tako da pacijent očekuje dodatne procedure na drugoj dojci (povećanje, podizanje dojke, smanjenje dojke) kako bi se postigao najbolji rezultat.

REZULTATI REKONSTRUKCIJE SA IMPLANTATIMA >>>

opšte informacije

Prosječan boravak u bolnici: 2-3 dana

Ukupno vrijeme oporavka: 3 do 4 nedjelje

Kada bih mogla da se krećem, hodam i vozim?

Pacijenti trebaju ​​da hodaju više puta na dan nakon operacije i mogu postepeno povećavati vrijeme i rastojanje dok se osjećaju ugodno. Do trećeg dana, većina pacijenata može da ode kući. Vožnje kraćih rastojanja se obično mogu nastaviti nakon 3 nedelje.

Kada bih mogla ponovo da vježbam?

Poslije osam nedjelja.

Gde će biti ožiljci na mom tijelu?

Ožiljci će se nalaziti oko područja dojke.

Kompresijske odeća i grudnjak?

Sportski grudnjak treba nositi oko dvije nedjelje.

Da li mi trebaju dodatne procedure?

Gotovo uvijek su potrebne dodatne procedure za postizanje simetrije druge dojke. Najčešće uključuju povećanje dojke, smanjenje dojke, podizanje dojke.

Dalje, obično se razmatraju manji postupci na rekonstruisanoj dojci (rekonstrukcija bradavice, tetovaža areola, itd.).

Kako izgleda procedura?

Neposredna (primarna) rekonstrukcija

Definitivan implantat se ubacuje tokom iste hirurške procedure kao uklanjanje dojke (direct to implant reconstruction). Odmah poslije mastektomije mora biti dovoljno mekog tkiva da pokrije implant, koji se stavlja pod mišiće ali u rijetkim slučajevima i iznad mišića. Obično se implantat kod direktne rekonstrukcije fiksira mrežicom ili pokrije acelularnom dermalnim matriksom (ADM). Najlakše je to zamisliti kao interni grudnjak koji drži implantat na pravilnom mjestu i u slučaju korištenja ADM pruža i dodatno tkivo za pokrivanje implantata. Ako se kod mastektomije očuva bradavica i areola (engl. nipple sparing mastectomy) onda je moguća i jednostopna rekonstrukcija (engl. single-stage).

Odložena - neposredna rekonstrukcija ekspanderom i implantatom

U slučajevima kada se tokom mastektomije ukloni znatnija količina tkiva (kože, potkožnog tkiva), poželjna je rekonstrukcija koja se prilagođava. To znači da se odmah nakon  mastektomije privremeni tkivni ekspander stavlja na mjesto uklonjene dojke. Obično  ga se stavlja ispod velikog prsnog mišića kako bi se dobila dodatna plast tkiva. U slučajevima kada postoji adekvatna količina kože i tkiva nakon mastektomije, ekspander tkiva može se ubaciti i iznad prsnog mišića i odmah se popuniti do određenog stepena kako bi se sačuvao višak kože.

Ekspander funkcioniše slično balonu, koji se postepeno  naduvava ubrizgavanjem fiziološkog rastvora. Injekcije fiziološkog rastvora se izvode tokom rutinske posjete u ambulanti na 2-3 sedmice. Nakon što se raztezanjem ekspandera (koje obično traje od 3 do 6 mjeseci) dobije dovoljno kože i tkiva, izvršena je druga operacija u opštoj anesteziji (obično 2 do 3 mjeseca nakon posljednjeg popunjavanja ekspandera). Tokom druge operacije, ekspander tkiva se zamjenjuje za trajni silikonski implant. Druga procedura traje otprilike sat vremena, a vrijeme oporavka je kraće.

Ako se odlučite za sekundarnu rekonstrukciju dojke više vremena nakon mastektomije, raztezanje kože sa ekspanderom jedini je način za postizanje dovoljne količine kože za kasnije ubacivanje implantata. I kod sekundarne rekonstrukcije ekspander se može zamjeniti i sopstvenim tkivom.

Mane i komplikacije rekonstrukcije dojke sa silikonskim implantatima

Najčešće komplikacije i neželjeni ishodi nakon rekonstrukcije dojke implantima su kapsularna kontraktura (očvršćavanje kapsule oko implantata), infekcija, ekstruzija implantata i ruptura implantata. Ostale lokalne komplikacije uključuju gubitak implantata, asimetriju, ožiljak i hronički bol. Ove komplikacije često dovode do ponovne operacije ili uklanjanja implantata. Studije su pokazale, da čak više od 20 % (a u slučaju zračenja i 40 % ) žena koje imaju rekonstrukciju dojke implantatima moraju ih ukloniti u roku od 8-10 godina.

Kapsularna kontraktura

Kapsularna kontraktura je očvršćavanje područja dojke oko implantata. Ovo očvršćavanje uzrokuje da se tkivo zategne, što deformiše dojku i može uzrokovati i jak bol. Teške kapsularne kontrakture mogu zahtevati još jednu operaciju ili uklanjanje implantata. Kapsularne kontrakture, bilo blage, umjerene ili teške, mogu se pojaviti više od jednom u istoj dojki. Najbolji način sprečavanja kapsularne kontrakture je rekonstrukcija autolognim tkivom.

Zamjena ili uklanjanje implantata

Grudni implanti nemaju neograničen rok trajanja. Možda ćete morati da imate jednu ili više dodatnih procedura u toku svog života zbog bilo koje ili kombinacije lokalnih komplikacija. Možda će vam biti potrebna i jedna ili više operacija radi poboljšanja izgleda dojke ako če te biti nezadovoljni ishodima operacije. Postoji velika mogućnost da ćete morati promjeniti ili ukloniti implantate.

Ruptura implantata

Ruptura je rascjep ili rupa u spoljašnjem omotu implantata. Kada pukne implant ispunjen silikonskim gelom, gel može ostati u kapsuli ili u tkivu ožiljka koji se formira oko implantata (intrakapsularna ruptura). U nekim slučajevima, silikonski gel takođe može pobjeći iz kapsule oko implantata i migrirati po tjelu dalje od dojke. Ruptura implantata, može se primijetiti kao smanjenje dojke, čvorovi u dojki, defomacija oblika dojke, lokalni bol ili mekoću, peckanje, otok, utrnulost, zapaljenje ili promjene u senzaciji. Međutim, većina ruptura je bez simptoma. Poznate su kao "tihe rupture".

Magnetna rezonantna slika (MRI) je najefektivniji način otkrivanja „tihe rupture“ silikonskog implantata. Preporučuje se, da se žene sa implantima ispunjenim silikonskim gelom podvrgnu MRI pregledu tri godine nakon što dobiju novi implant i svake dvije godine nakon toga za rano otkrivanje tihe rupture. Neki implantati mogu rupturirati u prvih nekoliko mjeseci nakon operacije, a neki kasnije, poslije nekoliko godina.

Neki mogući uzroci rupture uključuju:

• kapsularna kontraktura;
• oštećenje omota implantata uzrokovano hirurškim instrumentima;
• oštećenje tokom invazivnih procedura oko područja dojke, kao što su biopsije i drenaže
• normalno starenje implantata;
• fizičko oštećenje kod trauma ili jakog pritiska

 

Preporučuje se uklanjanje implantata dojke ukoliko su oni rupturirali (pukli). Puknuti impalntati mogu se promjeniti novim implantatima ili sopstvenim tkivom.

Anplastični limfom velikih ćelija povezan implantatima za dojke (BIA-ALCL) (engl. Breast Implant Associated- Anaplastic Large Cell Lymphoma)

BIA-ALCL je tip T-ćelijskog limfoma koji se može razviti usljed  ubacivanja implantata u tijelo. BIA-ALCL nije rak dojke nego rak imunskog sustava. BIA-ALCL se uglavnom nalazi u tkivima oko samog implantata i obično se nalazi unutar fibrozne kapsule koju tijelo formira oko svakog implanta. U nekim slučajevima, može se proširiti po cijelom tijelu. Precizne rizike je teško odrediti zbog nedostatka informacija o tome koliko je pacijenata primilo implante. Nekoliko skorijih publikacija procijenjen je povećani rizik razvoja BIA-ALCL kod osoba sa teksturnim implantima dojke. Sadašnja literatura je izvijestila o različitim procjenama da se BIA-ALCL može razviti između 1 i 3,817 i 30,000 žena sa teksturnim implantima dojke (podaci FDA, 2017).

Većina slučajeva prijavljenih u literaturi opisuje pojedine pacijentkinje koji su imale teksturirane implante. Nekoliko studija istražuje moguće faktore rizika za razvoj BIA-ALCL, uključujući metode koje se koriste za teksturizaciju implantata i ulogu biofilma. Većina pacijentinaja na kojima je utvrđeno da su razvile BIA-ALCL, dijagnostikovane su nakon simptoma kao što su bol, čvorovi u grudima, asimetrični otok, koji su se pokazali mjesecima ili godinama nakon implantacije. U većini slučajeva, BIA-ALCL se liječi uklanjanjem implantata i okolnih ožiljnih tkiva. Neki pacijenti su takođe dobili dodatnu radioterapiju, hemoterapiju ili oboje.

Rizik razvoja BIA-ALCL je nizak. Ako imate prsne implantate, dodatne mjere zbog straha pred BIA-ALCL nisu potrebne. U slučaju da vidite promjene na dojkama pod kojim je implantat (promjena oblika, oteklina, zadebljanja, bol, ...), posetite svog plastičnog hirurga i porazgovarajte o mogućnostima BIA-ALCL.

BIA-ALCL je jako vruća tema i puno se istraživanja bavi otkrivanjem incidencije, prepoznavanja i liječenja. Najnoviji rezultati tih studija dostupni su na portalu FDA (link).

Slijedi lista lokalnih komplikacija i neželjenih ishoda koji se javljaju više od 1 % pacijenata u bilo kojem trenutku nakon rekonstrukcije dojke implanatatima. Oni su navedeni po abecednom redu - ne po redosljedu prevalencije.

• Asimetrija
• Bol u ili oko područja dojke
• Kapsularna kontraktura
• Deformacija grudnog koša
• Odloženo zarastanje rana
• Ekstruzija implanatata
• Pomeranje ili rotacija implantata
• Vidljivo boranja implantata (riplling)
• Hematom
• Infekcija
• Propadanje kože (nekroza)
• Ruptura implantata
• Hipertrofični ili keloidni ožiljci
• Serom
• Osip
• Otečeni ili uvećani limfni čvorovi
• Nezadovoljavajući izgled
• Stanjenje tkiva iznad implantata
• Kalcinacije

Ako doživite bilo koju od lokalnih komplikacija navedenih gore nakon operacije dojke implantatima, možda će vam biti potrebni specifični tretmani, koji uključuju moguću dodatnu operaciju.